Obrnuto proljeće

Proljeće 2020

Uzdasi, jecaji
Koprcanje

Trzaji, konvulzije
Povraćanje

Rezovi, zveket
Kidanje

Udarci, grebanje
Naricanje

Kad je najgore
Legneš na pod
Da niže ne može

 

Dimenzije straha

Životi nam poprimaju dimenzije straha
Gledam one koji su došli prije mene
I pitam se kako žive sa spoznajom boli
Promatram svijet drugim očima
Ravna linija postaje labirint
Cesta je zapravo most preko ponora
Strašno sam umorna od odabiranja
A nitko mi ne nudi a, b i c
Da mi je bar jedan ili ili
Nego sama otpetljavam izbore
Slušam ih kako pričaju o smrti
O bolesti i gubitku
Uz kavu i kolače
Pitam se imaju li njima drugačiji okus
Ili sam samo ja tek sad shvatila
Da je u svemu slatkome malo gorkoga

Crv mi je ušao u srce

Crv mi je ušao u srce
I jede ga iznutra
Oštrim ga zubima polagano kida
Spusti se u želudac
I ispuni ga
Ne dopušta ničemu da uđe
Popne se u mozak
I pomiješa sve sinapse
Pa mi misli više ne pronalaze put

Rado bih posegnula za njim
U srce, trbuh, glavu
I iščupala ga van
Ali malen je i sklizak
Bježi mi kroz prste
I dok u panici kopam po svome tijelu
Ne bih li ga pronašla
On se tiho sklupča u mom srcu
I jede

 

Jeftina ljubav

Koliko je jeftina ljubav
Ako ju lako kupiš jednom pjesmom
Koja pogađa sve tvoje strahove
Koliko se brzo proda
Za par biranih riječi, malo otvaranja duše
Isprazna obećanja spasa i slobode

Koliko je krhka ljubav
Ako pukne pod težinom jednog zagrljaja
Nekoliko cigareta i zanesenog razgovora
Koliko se lako ušutka
Sakrije pod tepih, zaključa na tavan
Za jedan šut lakog uzbuđenja

Koliko je skupa ljubav
Ako ju mjesecima plaćaš suzama
Košmarom u glavi i staklom u plućima
Koliko li se isplati
Ta teška investicija, sve te rate kredita
U nešto što neće biti sigurno više nikada

 

Ožiljak

Pamtim te prstima
Kao da sam slijepa
Upisujem te u njih kao mapu

Desno uho
Rub kose
Potiljak

Udišem uglato i oblo,
Mekano i oštro
Spremam sve u dlanove

Ključna kost
Madež
Lijevi bok

Sada mi je svaki komad
Tvoje kože, kose, noktiju
Neprocjenjiv

Tri bore
Dvije rupice
Ožiljak

Jer sada znam da je svaki put
Kada te dodirujem
Možda zadnji

…

Zora
Tvoje disanje
I pjev ptica
Budna sam
U plavom svjetlu
S tobom koji spavaš
Sve je meko, baršunasto
U plavoj praznini
Ne treba mi više ništa
Osim tvojeg daha
I Ptica

Podne
Čitam na jastuku
U zlatnom svjetlu
S tobom koji drijemaš
Tvoja ruka je topla
Na mojim leđima
Ne treba mi više ništa

 

Obrnuto proljeće

Priroda se opet rađa
A u meni je nešto umrlo
Zrak je pun mirisa i svjetla
U trbuhu mi raste bolna crna rupa
Svo sunce vani
Ne može joj obasjati dno

Dječji smijeh zvoni ulicom
A moja duša nijemo vrišti
Svi se vesele sezoni jagoda
Ali ja povraćam katran
Nema tog šlaga
Da se suprotstavi gorčini

Voljela bih da sam slijepa i gluha
Ili evo barem da padne kiša
Prije nego poludim od ovog
Obrnutog proljeća

 

Sat

Tik tak tik tak
Još si jako malena
Toliko da ni ne postojiš
Van mojih misli
Ali ja ti se već veselim
Tvojoj kovrčavoj kosici
I lijepim rukama
I pitam se hoćeš li imati
Plave oči kao on
Ili smeđe kao ja

Tak tik tak tik
Jedva čekam maženja
I osmijehe
I zagrljaje u troje
Učit ću te kuhati i rolati se
I čitat ćemo skupa na kauču
Kao moja mama i ja
Imat ćeš više sluha od mene
I svirati više instrumenata od tate
Pričat ćeš bar četiri jezika
Ali ću te pustit da tepaš što dulje

Tik tak tik tak
Ne znam kako ću ti objasniti
Da ništa na svijetu nije fer
Ali naučit ću te da budeš neustrašiva
I da sve na kraju dobro završi
(Ako nije dobro, nije još gotovo)

Tik tak tik
Sad plačem dok te zamišljam
Želim te, ali te se i bojim
Jer nećeš samo započeti svoj život
Nego i moj, neki novi
I pitam se želim li zapravo tebe
Ili bezuvjetnu ljubav koju predstavljaš
Jednostavnu, sigurnu i čvrstu
Koju kad već ne mogu primiti
Barem znam da mogu dati

Ili mi samo otkucava
Biološki sat
Tik tak

 

Korijenje

Sanjala sam korijenje
Duboko u mokroj zemlji
Koru tvrdu i kvrgavu
Iz njenih pukotina curi slatka smola

Sanjala sam miris soli
Okus badema u ustima
Cvrčke u svojoj kosi
Med koji mi se penje nogama

Sanjala sam da u meni
Žive divlje stvari
Velike mačke spavaju na granama
U krošnjama su prazna gnijezda

Sanjala sam pčele
Kako zuje u mojim bokovima
Smijem se od užitka
A iz mojeg grla izlazi rika

 

Zaključavanje

Zatvorila sam vrata životu
I ne želim mu se vratiti
Dovoljno mi je spavati
U ovoj kuli s tobom
Ne budi me, ne idi
Vani su pauci i vukovi

Zatvorila sam vrata životu
Zaključala dvaput za svaki slučaj
Dovoljno mi je imati
Samo tebe u ovoj jazbini
Molim te ostani
Vani su zmije i štakori

 

Povratak

Mislim da si pašemo savršeno ti i ja
U ovom gradu kojeg više ne poznajemo
Koji je nekad bio naš a sad nam je nov i nepoznat
S previše ljudi, previše buke
Ali moja ruka taman paše u tvoju
Iako smo nervozni dok hodamo ulicama
I uzdahneme glasno od olakšanja
Kad se vratimo kući i ostanemo sami
Sklupčamo se u krevetu kao dva komada slagalice
Moji prsti skrase se u tvojoj kosi
Tvoje usne nalaze moje obraze
A noge više ne znamo koje su čije
I ovaj grad vani više ne postoji za nas
Mislim da si pašemo savršeno
Ti i ja

 

Bijesna sam

Bijesna sam
Na tebe, i na tebe, i na tebe
I sve bih vam sasula
Tebi slabost
Tebi bešćutnost
Tebi sebičnost
Ne vjerujem u duboko u duši
To što radiš, to se vrijedi

Bijesna sam
Na tebe, i na tebe, i na tebe
Svi zaslužujete medalje
Ti za izdaju
Ti za krađu
Ti za egoizam
Biti loša osoba je precijenjeno
Ne treba uopće puno za to

Bijesna sam
Na tebe, i na tebe, i na tebe
Ali ne da mi se više
Ko vas jebe

 

Noćna

Noć je mračna i puna pukotina
Kroz koje klize utvare
Stružu noktima po kostima
Grizu za srce

U mraku šapuću o izdajama
Smiju se razumu
Kopaju po otvorenim ranama
Ližu strahove da narastu

Neke noći skrivam se iza kapaka
Neke noći bježim vrišteći
A neke noći sam ja ta
Koja vadi utrobe i kopa oči

 

Nešto iza

Oblaci se polako razmiču
I vidim da ima nešto iza njih
Prozirna folija ispred mojih ociju
Puna je rupa
I sada znam da ima nešto iza

Rupe se brzo popunjavaju
I uspijevam uhvatiti samo bljesak
Onog što bi moglo doći poslije
Paučina se brzo opet splete
Ali sada znam da ima nešto iza

Pokušavam zadržati oči otvorene
Slijepljene su i teško je
Teški crni veo je i dalje moj horizont
Oblaci su opet čvrsto spleteni
Ali sada znam da su iza zvijezde

 

Dječja ljubav

Volim te kad si čupav
S oblakom kovrča oko glave
I te tvoje oči
Koje su ime za nijansu plave

Volim te kad si čupkaš bradu
I nasmiješ se ful preglasno
Izmišljaš nove riječi
Slušaš me čak i kad je jako kasno

Volim te kad mirišiš na tebe
I smješkaš mi se na pedalj od lica
Ujutro, kao da me prvi put vidiš
Dok se kreveljim kao djevojčica

Volim te bez odjeće
Ali najviše te volim u piđami
Kad me grliš u pauzi od igrice
Dok ležimo na kauču sami